rinin blogich
31.01.2006., utorak
Evo me.. nemam baš ideja.. pa.. evo vam pjesma.. Sonata Arctica - Replica I'm home again, I won the war, and now I am behind your door. I tried so hard to obey the law, see the meaning of it all. Remember me? Before the war. I'm the man who lived next door. Long ago... As you can see, when you look at me, I'm pieces of what I used to be. It's easier if you don't see me standing on my own two feet. I'm taller when I sit here still, you ask are all my dreams fulfilled. They made me a heart of steal, the kind them bullets cannot see Nothing's what it seems to be, I'm a replica, I'm a replica Empty shell inside of me I'm not myself, I'm a replica of me... The light is green, my slate is clean, new life to fill the hole in me. I had no name, last December, Christmas Eve I can't remember. I was in a constant pain, I saw your shadow in a rain. I painted all your pigeons red, I wish I had stayed home instead. Nothing's what it seems to be, I'm a replica, I'm a replica Empty shell inside of me I'm not myself, I'm a replica of me... Are you gonna leave me now, when it is all over Are you gonna leave me, is my world now over... Raising from the place I've been, and trying to keep my home base clean. Now I'm here and won't go back believe. I fall asleep and dream a dream, I'm floating in a silent dream. No-one placing blame on me But nothing's what it seems to be, yeah. Nothing's what it seems to be, I'm a replica, I'm a replica Empty shell inside of me I'm not myself, I'm a replica of me... |
15.01.2006., nedjelja
bljeeeff....
|
Praznici su završili. Kad bi nekog zanimalo kako sam ih provela, odgovor bi bio čitajući, utapajući vrijeme u slušanju glazbe (najviše Mando Diaoa, kako god se to pisalo), u sanjarenju i naravno sva tri tjedna visila sam na chatu, uglavnom s ljudima koje ne poznam. Jedina svijetla točka zimskog odmora je što sam se našla s Marinom iz Osijeka. Istina poslje me ubijalo grlo (bile smo na sladoledu), ali bar sam je vidjela i na jedno popodne se maknula iz ove rupe. Čudno je što ovo pišem s popriličnom dozom razočaranja, jer sam obićno uvijek hepii i jedna od rijetkih s pozitivnim pogledima na život. Imam potrebu upoznati nove ljude, htjela bi nekud putovati.. Tužno je što se veselim školi.. To je zato što ću konačno početi nešto raditi, a ne se samo dosađivati i čekati sutrašnji dan s potpuno nerealnim nadama tipa - možda se sutra probudim, a u Miholjcu se broj stanovnika poveća za 2000 mladih osoba.. ili barem izniknu pristojna mjesta za izlaske.. ili išta što bi život ovdije učinio zanimljivim. Možda su sve to samo moje pubertetske mušice, možda u sljedećem postu budem presretna, a postoji mogućnost da se još večeras dogodi nešto zanimljivo. Do tada ću nastaviti proždirati pepermint bombone i ziiiijevati... I da, napišite kako je vama bilo.... Pozz.. Mando diao - Cut the rope Bad boy Jimmy says where it's at? Down the hallway of kids playing flipper with the Jax And the tax for the trench coat I bought Measures up for the fines that we paid today And for those who couldn't run away Well they got beaten up and thrown in jail And we never cut the hope 'Cause we never cut the rope Here's your money for all that I've done E's and lizards broken pistols and the promise about the sun Get it on! All this brag about us Measures up for the shit that we wrote today And for those who couldn't get away Well they got beaten up and thrown in jail And we never cut the hope 'Cause we never cut the rope No the bastard's on their way They have been reading too much crappy but then again I ain't that lucky bloke they've read about I am a lone star, cut it again... Bad boy Jimmy says how do you do? Down the hallway of kids playing poker with the fools And they loose every dime they've got But it's good for us 'cause we got paid today And the brothers that couldn't get away Well they got beaten up and thrown in jail And we never cut the hope 'Cause we never cut the rope |
01.01.2006., nedjelja
metal i ljudi koji ga slušaju
|
Logično je osobe koje slušaju metal zvati metalcima, a da bi oni to stvarno bili moraju se drugačije ponašati, ovisno o vrsti metala drugačije oblačiti i biti skroz uživljeni u glazbu koju slušaju. I sad ja postavljam pitanje: kako se zovu osobe (kao ja) koje slušaju metal a nisu metalci, tj. metalke?? Ja nikom, pogotovo ne onima koi me poznaju, ne mogu reći da sam metalka, jer mi kao prvo ne bi povjerovali, a kao drugo nemam ništa od navedenog što bi me činilo metalkom. A i ne slušam ja previše metala, death i gothic uopće. Od heavy metala slušam Alter Bridge, Sonata Arctica bi bila neki "ispeglani" metal, a The White Stripes su kombinacija bluesa i metala. Slušam ja još puno različite glazbe, uglavnom sve nespojivo, pa me se ne može ubaciti ni u koju ladicu ljudi koji slušaju glazbu. Ja sam mješanka. :)) |
21.12.2005., srijeda
problem zvan Miholjac
|
Da vas prvo uvedem.. : Donji Miholjac je jedan od 7 gradova unutar Osječko- baranjske županije. Na površini od 154 kilometara kvadratnih živi 6935 stanovnika. E sada.. u čemu je problem.. Ovdje imamo otprilike tri kafića u koja izlaze mladi, imao catacombu i hmm.. ništa više...!!!!!!!! NEMAMO kino, bazene, slastičatnu koja radi cjele godine, još barem nekoliko poštenih kafića ( u koje ja ne izlazim, al svejedno), ništa nemamo..i onda je Miholjac grad.. Ne pamtim kad je zadnji put održan neki veći koncert, ili bilo što gdje bi se čovjek mogao zabaviti.. Meni je skoro pa žao što škola završava jer stvarno ne znam šta ću raditi pod praznicima.... Mislila sam da ću u srednju u Osjek ili bar u Valpovo, al ne.. još četiri godine u Miholjcu.... Blago meni ako me dosada ne ubije... |
19.12.2005., ponedjeljak
ubojica Edgar Mint
|
Iako je u knjizi Edgar taj koji je zamalo ubijen, u mojoj glavi je on zločinac. Ovo ljeto sam na moru počela čitati (tek treća na redu, poslje staraca) na prvi pogled dobru knjigu - Čudesan život Edgara Minta, napisao Brady Udall. Ispostavilo se da je knjiga ne samo dobra nego odlična, za mene čak i savršena.. Radi se o dječaku iz rezervata kojeg pregazi poštanski kamion.. Knjigu se jednostavno ne može prepričati.. Evo jedan ulomak iz romana: Tipkao sam jer sam se osjećao dobro, jer nisam imao ništa drugo raditi, jer sam mislio da ću zapisujući, pretačući bezimeno u riječi, bolje sve shvatiti. Izmišljao sam priče o svojoj majci u Kaliforniji, kako živi na plaži s palmama i svaki dan šalje pisma policiji, nastojeći doznati gdje sam ja; o Artu kako je utvrdio da je došlo do zabune, da mu žena i kčer ipak nisu mrtve, nego žive u dvorcu s hrpom opatica; o poštaru koji me pregazio, koji svaki dan odnosi ljudima pisma i pakete i govori im: Ja sam zlikovac, ubio sam jednog dječaka. Tipkao sam jer jer tipkanje za mene bilo jednako vrijedno kao i razgovor. Tipkao sam jer sam morao. Tipkao sam jer sam bojao da ću nestati. Uglavnom, da skratim priču, ova knjiga je ubila moju volju za čitanjem. Sve što počnem čitati mi je dosadno, ne zanimljivo i loše napisano jer sve uspoređujem s Edgarom.. U svakom slušaju preporučam ovu knjigu, ali uz upozorenje.. Inače...Naviknite se.....ja obožavam filozofirati.... |
18.12.2005., nedjelja
o bubici i kiri..
|
One već dugo imaju blog i slučajno sam naišla na njega .. Ja sam njima ostavljala komentare, one meni i tak.. Činile su mi se ok.. i tak smo se upoznale preko interneta.. Prije dva tjedna sam išla u Đakovo, odakle su one, i našla se s njima :)) U utorak idem opet pa ćemo se vidjeti :) Pusa Bubi i Kiri.. |
16.12.2005., petak
prvi post, pa za icya
|
Pa eto icy fala.... On mi je napravio dizajn.. :) A puno sam napisala.... |
